Recepti preko telefona

U blender staviti očišćenu ciklu, isjeckanu u sitne komadiće, ljepše će se samljeti, dodati jabuku i mrkvu.

To se inače daje hematološkim bolesnicima, dakle bolesnicima koji imaju problema sa krvi i jako je dobro za krv.

Daje se i malim bebama, a mogu i odrasli  piti. Zdravima posebno, jer se čovjek čuva i liječi dok je zdrav, a ne kad oboli.

Da bi poboljšali ukus možete dodati jedan limun i đumbira.

Ako je kaša gusta doda se malo čaja ili vode, izmiksa se da bude onako poput šeika, malo kašasto i tako se pije.napitak-od-cikle-i-narance-

 

Šta se to desi da ŽENA poklekne?

Šta se to desi da ŽENA poklekne?

 

Ponos, snaga, pamet, znaje, mudrost, ljepota, ma sve, sve i na kraju, polako zatišje, mir i povučenost u samu sebe. Ništa od rada, od pisanja, od ponosa, od nivoa žene koja je bila simbol, ponos i podrška i u kući i izvan kuće u svakom momentu.

Vrlo interesantno kako žena brzo poklekne, kako brzo prihvati loše komentare, teška poniženja, ružna potcjenjivanja kao npr. to je već bilo i prošlo, to je bilo davno, ništa od toga više nema, to samo zaboravi itd. itd.

E, a sada je DOSTA!

Sada ćemo polako da oživimo tu uspavanost, da ojačamo svoje JA, jer to možemo, znamo i umijemo. To nam i nije neki veliki problem, jer je dovoljno da samo osvježimo stranicu bloga sa starim informacijama, da napišemo nekoliko priča, da prikažemo davnašnje aktivnosti sa samo nekoliko isječaka iz novina, da stavimo par slika od sadašnjih aktivnosti, ili možda… pa ako treba i izmišljotina, kako bi se ta naša ŽENA ponovo probudila, ponovo izborila za svoje JA, bila ono što je i ranije bila i imala svoje mjesto u društvu koje i te kako sama zaslužuje.

Ali ovoga puta žena se neće samo probuditi, nego će raditi isto ono što je i ranije radila, pisati isto kako je i ranije pisala i tako će iza sebe ostaviti OBAVEZU mladima, da i oni pišu i u dalekoj budućnosti da i oni ostave iza sebe riznicu lijepih spisa- da se ne zaboravi.

Svjesni smo toga da nam je vrijeme kratko, da nemamo mnogo vremena da čitamo i da pišemo. Mnogi ljudi ne žele niti da čitaju niti da pišu, ali smatram da će čitati i pisati svi oni koji budu zainteresovani za sadržaj tekstova i oni koji budu znatiželjni da pročitaju… slijedi nastavak …sljedeći put.assa

50 godina Kulturhuset (Dom kulture) u Skövdeu

robert gustafsson inbjudan

Prije 50 g. je otvoren prvi Dom kulture u Švedskoj, u Skövdeu. Prije 50 g. je takođeru Skövdeu rođen jedan od najpoznatijih  švedskih komičara -Robert Gustafsson. Dan se specijalno proslavio velikom svečanom galom/proslavom, gdje su prisustvovale posebne zvanice. Kao političar u odboru za kulturu sam imala cast da sa suprugom prisustvujem nezaboravnoj proslavi .

nije bilo davno

Ni za mene nije bilo davno 🙂

20141105_191812

Pravi doživljaj!

https://www.facebook.com/video.php?v=1001472523212065

Znatiželja je čudo, a čudom se i događaju neobične stvari.

Novo u porodici!?…

Život u novoj sredini nije bio jednostavan. Bio je isprepleten poteškoćama, nerazumijevanjem u  novom prostoru i vremenu, na svakom koraku i u svakom trenutku. Da!

Tako mi je dolazak djece iz raznih zemalja posebno privukao pažnju, pa sam se odlučila da preuzmem obavezu o djeci koja su sama došla. Sama došla, malo mi to čudno zvučilo, ali eto neka bude tako.

Odjednom se situacija promijenila u našoj kući. Pojavila su se ni manje ni više nego još tri člana porodice, sa tri različita jezika.  Niko nikoga ne razumije. Super! Novi period u mom životu. Pružila mi se neobična prilika da upotrijebim svoje znanje i svoje dugogodišnje pedagoško iskustvo i da pristupim djeci koja su došla u novu sredinu i koje ne poznaju niti jezik sredine u koju su došli, niti ljude sa kojima su trenutno u porodici.

Ljepota! Osim mnogih nesporazuma, muzika na pretek.

Veselo, zar ne?

Tako je bilo tada

3 slike jabuka

E, da su ove jabuke bile malo bliže

Gladna sam, a ne smijem reći da sam gladna. Bila sam u školi i poslije škole sam sa mamom otišla kod tetke u posjetu. Vrijeme ručka je već je bilo prošlo, a kod tetke ako dođeš u vrijeme ručka, ručaćeš, ako dođeš kasnije, ništa od ručka. I pored toga tetka nas je upitala jesmo li gladne i hoćemo li ručati.  Ne, rekla je mama. Već smo ručale i nismo gladne. Imala sam osjećaj da sam postala još gladnija, ali nisam smjela reći da sam gladna. Nisam smjela ni pitati kada ćemo ići kući, jer to nije lijepo. Mama se napokon diže i reče da moramo ići kući, jer ona ima mnogo posla kod kuće. Krenule smo kući. Jedva sam dočekala da dođem kući da nešto pojedem. Trebalo se poštovati što stariji kažu.

Tako je bilo tada…

Slika

Bjezi plote, preskocih te!!!

bjezi plote

Bile su to rijeci oca, rijeci upozorenja na ”vrijeme” da ne promakne. Da, mozda i jeste tako, vrijeme jeste, ali da li je potrebno po svaku cijenu…

Sta da kazem, vrijeme jeste, pa neka bude tako. Prva prilika, pristanak, odlazak i to je sudbina. Moglo je biti svakako, mozda i bolje, a mozda i losije. U svakom slucaju dobro, SUPER kako je moglo biti.

Sam pao, sam se ubio. Po redu i po starini—tako je to bilo tada, mozda je tako i  sada i neka, neka se nastavi tako.

O zeni, o zeni bosanki…

Bosanka, zena ponosa, je zasigurno svojom voljom, a mozda i protiv svoje volje dosla i bila na ovim skandinavskim prostorima, sve ono sto jeste i sto je, i dalje u Bosni.

U potrazi za boljim zivotom, ponekad vodjena nekom i nekakvom unutrasnjom potrebom, pa cak i  znatizeljom, bosanke su prelazile prag i kretale se u neizvjesnost, u svijet.

Ponekad su se na taj put odlucivale same, ili pratile svoga supruga, ubijedjene da ce u bijelom svijetu imati ono, nesto vise, sto pod domacim nebom i u starom zavicaju nisu imale, niti su mogle imati.

Svaka je zeljela vise od zivota.

Nije nam poznato zapravo, kako se zvala prva Zena bosanska, ili njena porodica koja je presla svoj prag i zakoracila u svijet, da tamo radi i da svojim radom obezbijedi i uljepsa zivot svojoj porodici i svojim najmilijima. Mozda neko i sazna za takvu informaciju, ali sada, sada je vazno da se napise o zivotu koji se nastavljao i zivio.

Bila su to teska vremena. Nije bilo jednostavno ostaviti sve svoje najmilije, i otici daleko od bosanskih brda , rijeka i one sljive i jabuke pred porodicnom kucom.

Sve se to sanjalo nocima i po stotinu puta,a danima se patilo za svacim i svakim. Vrijeme je prolazilo, brzo i mnogo brze nego sto su i same bosanke  shvatale. Vijeme je samo prohujalo, tako da je danas proslo vec nekoliko desetina godina zivota samo na ovim skandinavskim prostorima, a ko zna koliko je godina proslo od prvog odlaska zene bosanke u bijeli svijet.

Jedno je jasno, da zivot u ovoj novoj sredini nije bio jednostavan. Zivot je bio isprepleten poteskocama, nerazumijevanju u  novom prostoru i vremenu, i to na svakom koraku i u svakom trenutku.

Jezik se ucio kod kuce , na radnom mjestu, pri kupovini u raznim trgovinama , na sijelima i u okolnostima koje nisu podrazumijevale skolu i nastavnika. Bez prikladnih knjiga, rijecnika jezik se ”govorio” rukama.

Valjalo je opstati u ovom drustvu, kao djevojka ili  majka, kao stub porodice, ali se uistinu zena bosanka nije predavala. Ucila je, radila, borila se sa svim problemima prije rata, u ratu i poslije rata.

Zato je vrijedno da svi znamo i da damo u zadatak svima da zna i da ne zaboravi, ko je zapravo ta ponosna zena, zena bosanka i u Bosni i u svijetu.

KAD POGLED MNOGO KAZE….

Slucajno  dodoh do ove slike. Gledam je  i razmisljam –

Zoe

Kakva slucajnost!

U jednom momentu sam pomislila- Prosto neshvatljivo, da je moguce  da od desetine hiljada slika, jedna slika prevagne takvom jacinom da mi zaustavi misli, da mi da snage da zapocnem vec dugo , dugo  zeljenu pricu, pricu o zivotu mojih najmilijih, mojih predaka, o mom zivotu o sadasnjosti i o dalekoj buducnosti…