O zeni, o zeni bosanki…

Bosanka, zena ponosa, je zasigurno svojom voljom, a mozda i protiv svoje volje dosla i bila na ovim skandinavskim prostorima, sve ono sto jeste i sto je, i dalje u Bosni.

U potrazi za boljim zivotom, ponekad vodjena nekom i nekakvom unutrasnjom potrebom, pa cak i  znatizeljom, bosanke su prelazile prag i kretale se u neizvjesnost, u svijet.

Ponekad su se na taj put odlucivale same, ili pratile svoga supruga, ubijedjene da ce u bijelom svijetu imati ono, nesto vise, sto pod domacim nebom i u starom zavicaju nisu imale, niti su mogle imati.

Svaka je zeljela vise od zivota.

Nije nam poznato zapravo, kako se zvala prva Zena bosanska, ili njena porodica koja je presla svoj prag i zakoracila u svijet, da tamo radi i da svojim radom obezbijedi i uljepsa zivot svojoj porodici i svojim najmilijima. Mozda neko i sazna za takvu informaciju, ali sada, sada je vazno da se napise o zivotu koji se nastavljao i zivio.

Bila su to teska vremena. Nije bilo jednostavno ostaviti sve svoje najmilije, i otici daleko od bosanskih brda , rijeka i one sljive i jabuke pred porodicnom kucom.

Sve se to sanjalo nocima i po stotinu puta,a danima se patilo za svacim i svakim. Vrijeme je prolazilo, brzo i mnogo brze nego sto su i same bosanke  shvatale. Vijeme je samo prohujalo, tako da je danas proslo vec nekoliko desetina godina zivota samo na ovim skandinavskim prostorima, a ko zna koliko je godina proslo od prvog odlaska zene bosanke u bijeli svijet.

Jedno je jasno, da zivot u ovoj novoj sredini nije bio jednostavan. Zivot je bio isprepleten poteskocama, nerazumijevanju u  novom prostoru i vremenu, i to na svakom koraku i u svakom trenutku.

Jezik se ucio kod kuce , na radnom mjestu, pri kupovini u raznim trgovinama , na sijelima i u okolnostima koje nisu podrazumijevale skolu i nastavnika. Bez prikladnih knjiga, rijecnika jezik se ”govorio” rukama.

Valjalo je opstati u ovom drustvu, kao djevojka ili  majka, kao stub porodice, ali se uistinu zena bosanka nije predavala. Ucila je, radila, borila se sa svim problemima prije rata, u ratu i poslije rata.

Zato je vrijedno da svi znamo i da damo u zadatak svima da zna i da ne zaboravi, ko je zapravo ta ponosna zena, zena bosanka i u Bosni i u svijetu.

2 thoughts on “O zeni, o zeni bosanki…

  1. graciasalavida says:

    da parafraziram M. Gorkog “Žena, kako to gordo zvuči!”

    Ono što mislim da vidim između redova je priča o Ženi, u ovom slučaju ženi iz BIH, no ne i nužno,…
    priča o njenim strahovima, nadama, željama, ljubavima, tugama…

    Nadam se da ovo nije samo jedan post, već uvod u niz postova koji će pribilžiti kako to izgleda život “tamo negdje”

    Radujem se i čekam nove postove 🙂

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *