DRVO PRIJATELJSTVA

Građani sa prostora Jugoslavije u Švedskoj – juče, danas, sutra
Više od 50 godina dolaska, rada, obrazovanja, kulture i zajedništva
Prije više od pola stoljeća mnogi građani sa prostora tadašnje Jugoslavije krenuli su prema Švedskoj. Dolazili su s koferima, ponekom fotografijom, uspomenama na porodicu i rodni kraj, ali i s nadom da će svojim radom izgraditi sigurniju budućnost.
Radili su u fabrikama i drugim preduzećima, učili švedski jezik, podizali porodice, školovali djecu i stvarali novi život. Istovremeno su osnivali udruženja, njegovali maternji jezik, kulturu, književnost, muziku i tradiciju te postajali dio razvoja švedskog društva.
Danas, više od pedeset godina kasnije, iza prve generacije dolaze druga, treća, pa i četvrta generacija.
Ko će sačuvati njihovu priču?
Upravo iz tog pitanja nastaje ideja knjige:
„DRVO PRIJATELJSTVA“
Posebnu simboliku ovoj priči daje Drvo prijateljstva između Švedske i Jugoslavije, posađeno u Skövdeu, događaj kojem su prisustvovali predstavnici grada, naše zajednice i tadašnje Jugoslavije.
Drvo je nastavilo rasti.
Rasle su i naše porodice.
Rasla su naša djeca i unučad.
Nastajala su udruženja, škole, prijateljstva, kulturne i humanitarne aktivnosti.
Promijenile su se države, granice i generacije, ali su ostali ljudi i njihove životne priče.
Zato bi knjiga bila građena poput drveta:
KORIJENI – JUČE
Odakle smo došli, prvi dolasci u Švedsku, radnici, fabrike, stanovanje, učenje jezika i prva udruženja.
STABLO – DANAS
Porodica, rad, obrazovanje, nastava maternjeg jezika, kultura, žene, omladina, humanitarni rad, književnost, umjetnost i doprinos švedskom društvu.
KROŠNJA – SUTRA
Djeca i unučad, nove generacije, jezik, identitet, arhivi, biblioteke, muzeji i pitanje šta ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas.
Korijen pamti odakle smo došli.
Stablo govori šta smo izgradili.
Krošnja pokazuje šta ostavljamo budućnosti.
Ovo ne bi trebala biti knjiga samo o jednoj nacionalnosti, jednom gradu ili jednom udruženju.
To bi trebala biti knjiga ljudi sa prostora nekadašnje Jugoslavije koji su dio svog života utkali u Švedsku – sa svim njihovim različitim imenima, jezicima, kulturama, iskustvima i životnim putevima.
Zato želimo sačuvati i lična svjedočenja, stare fotografije, novinske članke, dokumente, priče o prvim radnim mjestima, školama, udruženjima i ljudima koji su obilježili jedno vrijeme.
Jer ono što danas ne zapišemo, sutra možda više nećemo imati koga pitati.


„DRVO PRIJATELJSTVA“ zato nije samo priča o prošlosti.
To je trag za budućnost.


Asima (Redžić) Pašalić
Filosofie Magister i Pedagogik

📱 DRUŠTVENE MREŽE – UTICAJ NA SVE GENERACIJE

Društvene mreže danas imaju ogroman uticaj na naš život, na sve generacije, od prve godine pa gotovo do stote.

Posebno snažno utiču na djecu i mlade, ali ni mi odrasli nismo izuzetak. Preko društvenih mreža se informišemo, družimo, učimo, dijelimo uspomene, fotografije, ideje i iskustva. One nam mogu donijeti mnogo lijepog, povezati nas s porodicom i prijateljima širom svijeta, ali isto tako mogu mijenjati naše navike, ponašanje, govor, stil i način na koji gledamo sebe i druge.

Zato je važno da, prateći druge, ne izgubimo sebe, svoje vrijednosti, svoj stil i ono po čemu smo prepoznatljivi.

Posebnu pažnju trebamo posvetiti djeci, jer ona danas od najranijeg uzrasta odrastaju uz telefone, internet i društvene mreže. Na nama odraslima je velika odgovornost da im pokažemo kako koristiti sve mogućnosti savremene tehnologije, ali i kako sačuvati mjeru, poštovanje, kulturu i stvarni život izvan ekrana.

Vrijeme se mijenja, tehnologija napreduje i način komunikacije se mijenja, ali lijepa riječ, kultura ophođenja, odgovornost i poštovanje prema drugima nikada ne izlaze iz mode. 🌷

A šta vi mislite, koliko društvene mreže utiču na vas, vašu djecu, unučad i ljude oko vas?

Što bi nam bilo lijepo

Juni 2016/Boulogner jezero u Skövdeu//Svedska


20160702_16303320160702_163012

Za  mnoge lijepo mjesto za uživanje, za pravi odmor, a za pojedine mjesto za loženje vatre. Šta reći na to i kako biti sretan u svemu što nam društvo ponudi. Bilo bi interesantno znati kakav insan treba biti da može tako nešto da uradi i da bude sretan.

 


 

Recepti preko telefona

U blender staviti očišćenu ciklu, isjeckanu u sitne komadiće, ljepše će se samljeti, dodati jabuku i mrkvu.

To se inače daje hematološkim bolesnicima, dakle bolesnicima koji imaju problema sa krvi i jako je dobro za krv.

Daje se i malim bebama, a mogu i odrasli  piti. Zdravima posebno, jer se čovjek čuva i liječi dok je zdrav, a ne kad oboli.

Da bi poboljšali ukus možete dodati jedan limun i đumbira.

Ako je kaša gusta doda se malo čaja ili vode, izmiksa se da bude onako poput šeika, malo kašasto i tako se pije.napitak-od-cikle-i-narance-

 

50 godina Kulturhuset (Dom kulture) u Skövdeu

robert gustafsson inbjudan

Prije 50 g. je otvoren prvi Dom kulture u Švedskoj, u Skövdeu. Prije 50 g. je takođeru Skövdeu rođen jedan od najpoznatijih  švedskih komičara -Robert Gustafsson. Dan se specijalno proslavio velikom svečanom galom/proslavom, gdje su prisustvovale posebne zvanice. Kao političar u odboru za kulturu sam imala cast da sa suprugom prisustvujem nezaboravnoj proslavi .

nije bilo davno

Ni za mene nije bilo davno 🙂

20141105_191812

Pravi doživljaj!

https://www.facebook.com/video.php?v=1001472523212065

Znatiželja je čudo, a čudom se i događaju neobične stvari.

Novo u porodici!?…

Život u novoj sredini nije bio jednostavan. Bio je isprepleten poteškoćama, nerazumijevanjem u  novom prostoru i vremenu, na svakom koraku i u svakom trenutku. Da!

Tako mi je dolazak djece iz raznih zemalja posebno privukao pažnju, pa sam se odlučila da preuzmem obavezu o djeci koja su sama došla. Sama došla, malo mi to čudno zvučilo, ali eto neka bude tako.

Odjednom se situacija promijenila u našoj kući. Pojavila su se ni manje ni više nego još tri člana porodice, sa tri različita jezika.  Niko nikoga ne razumije. Super! Novi period u mom životu. Pružila mi se neobična prilika da upotrijebim svoje znanje i svoje dugogodišnje pedagoško iskustvo i da pristupim djeci koja su došla u novu sredinu i koje ne poznaju niti jezik sredine u koju su došli, niti ljude sa kojima su trenutno u porodici.

Ljepota! Osim mnogih nesporazuma, muzika na pretek.

Veselo, zar ne?

Tako je bilo tada

3 slike jabuka

E, da su ove jabuke bile malo bliže

Gladna sam, a ne smijem reći da sam gladna. Bila sam u školi i poslije škole sam sa mamom otišla kod tetke u posjetu. Vrijeme ručka je već je bilo prošlo, a kod tetke ako dođeš u vrijeme ručka, ručaćeš, ako dođeš kasnije, ništa od ručka. I pored toga tetka nas je upitala jesmo li gladne i hoćemo li ručati.  Ne, rekla je mama. Već smo ručale i nismo gladne. Imala sam osjećaj da sam postala još gladnija, ali nisam smjela reći da sam gladna. Nisam smjela ni pitati kada ćemo ići kući, jer to nije lijepo. Mama se napokon diže i reče da moramo ići kući, jer ona ima mnogo posla kod kuće. Krenule smo kući. Jedva sam dočekala da dođem kući da nešto pojedem. Trebalo se poštovati što stariji kažu.

Tako je bilo tada…