Građani sa prostora Jugoslavije u Švedskoj – juče, danas, sutra
Više od 50 godina dolaska, rada, obrazovanja, kulture i zajedništva
Prije više od pola stoljeća mnogi građani sa prostora tadašnje Jugoslavije krenuli su prema Švedskoj. Dolazili su s koferima, ponekom fotografijom, uspomenama na porodicu i rodni kraj, ali i s nadom da će svojim radom izgraditi sigurniju budućnost.
Radili su u fabrikama i drugim preduzećima, učili švedski jezik, podizali porodice, školovali djecu i stvarali novi život. Istovremeno su osnivali udruženja, njegovali maternji jezik, kulturu, književnost, muziku i tradiciju te postajali dio razvoja švedskog društva.
Danas, više od pedeset godina kasnije, iza prve generacije dolaze druga, treća, pa i četvrta generacija.
Ko će sačuvati njihovu priču?
Upravo iz tog pitanja nastaje ideja knjige:
„DRVO PRIJATELJSTVA“
Posebnu simboliku ovoj priči daje Drvo prijateljstva između Švedske i Jugoslavije, posađeno u Skövdeu, događaj kojem su prisustvovali predstavnici grada, naše zajednice i tadašnje Jugoslavije.
Drvo je nastavilo rasti.
Rasle su i naše porodice.
Rasla su naša djeca i unučad.
Nastajala su udruženja, škole, prijateljstva, kulturne i humanitarne aktivnosti.
Promijenile su se države, granice i generacije, ali su ostali ljudi i njihove životne priče.
Zato bi knjiga bila građena poput drveta:
KORIJENI – JUČE
Odakle smo došli, prvi dolasci u Švedsku, radnici, fabrike, stanovanje, učenje jezika i prva udruženja.
STABLO – DANAS
Porodica, rad, obrazovanje, nastava maternjeg jezika, kultura, žene, omladina, humanitarni rad, književnost, umjetnost i doprinos švedskom društvu.
KROŠNJA – SUTRA
Djeca i unučad, nove generacije, jezik, identitet, arhivi, biblioteke, muzeji i pitanje šta ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas.
Korijen pamti odakle smo došli.
Stablo govori šta smo izgradili.
Krošnja pokazuje šta ostavljamo budućnosti.
Ovo ne bi trebala biti knjiga samo o jednoj nacionalnosti, jednom gradu ili jednom udruženju.
To bi trebala biti knjiga ljudi sa prostora nekadašnje Jugoslavije koji su dio svog života utkali u Švedsku – sa svim njihovim različitim imenima, jezicima, kulturama, iskustvima i životnim putevima.
Zato želimo sačuvati i lična svjedočenja, stare fotografije, novinske članke, dokumente, priče o prvim radnim mjestima, školama, udruženjima i ljudima koji su obilježili jedno vrijeme.
Jer ono što danas ne zapišemo, sutra možda više nećemo imati koga pitati.

„DRVO PRIJATELJSTVA“ zato nije samo priča o prošlosti.
To je trag za budućnost.

Asima (Redžić) Pašalić
Filosofie Magister i Pedagogik

Društvene mreže danas imaju ogroman uticaj na naš život, na sve generacije, od prve godine pa gotovo do stote.

Posebno snažno utiču na djecu i mlade, ali ni mi odrasli nismo izuzetak. Preko društvenih mreža se informišemo, družimo, učimo, dijelimo uspomene, fotografije, ideje i iskustva. One nam mogu donijeti mnogo lijepog, povezati nas s porodicom i prijateljima širom svijeta, ali isto tako mogu mijenjati naše navike, ponašanje, govor, stil i način na koji gledamo sebe i druge.

Zato je važno da, prateći druge, ne izgubimo sebe, svoje vrijednosti, svoj stil i ono po čemu smo prepoznatljivi.

Posebnu pažnju trebamo posvetiti djeci, jer ona danas od najranijeg uzrasta odrastaju uz telefone, internet i društvene mreže. Na nama odraslima je velika odgovornost da im pokažemo kako koristiti sve mogućnosti savremene tehnologije, ali i kako sačuvati mjeru, poštovanje, kulturu i stvarni život izvan ekrana.

Vrijeme se mijenja, tehnologija napreduje i način komunikacije se mijenja, ali lijepa riječ, kultura ophođenja, odgovornost i poštovanje prema drugima nikada ne izlaze iz mode. 🌷

A šta vi mislite, koliko društvene mreže utiču na vas, vašu djecu, unučad i ljude oko vas?

Objavljujem redovno nekoliko ručnih radova (bez imena učesnica) za pogledati, samo da smo u toku pripreme digitalne izložbe ručnih radova VOXXYZ 2020. Još se uvijek možete pridružiti sa slikama svojih radova.

Uslikajte svoje radove i pošaljite na moju E-mail adresu:

asimapasalic@hotmail.com, Viber, WhatsApp, Messenger…

Juni 2016/Boulogner jezero u Skövdeu//Svedska

Za  mnoge lijepo mjesto za uživanje, za pravi odmor, a za pojedine mjesto za loženje vatre. Šta reći na to i kako biti sretan u svemu što nam društvo ponudi. Bilo bi interesantno znati kakav insan treba biti da može tako nešto da uradi i da bude sretan.

Prije 50 g. je otvoren prvi Dom kulture u Švedskoj, u Skövdeu. Prije 50 g. je takođeru Skövdeu rođen jedan od najpoznatijih  švedskih komičara -Robert Gustafsson. Dan se specijalno proslavio velikom svečanom galom/proslavom, gdje su prisustvovale posebne zvanice. Kao političar u odboru za kulturu sam imala cast da sa suprugom prisustvujem nezaboravnoj proslavi .

Ni za mene nije bilo davno 🙂

https://www.facebook.com/video.php?v=1001472523212065

Znatiželja je čudo, a čudom se i događaju neobične stvari.

Novo u porodici!?…

Život u novoj sredini nije bio jednostavan. Bio je isprepleten poteškoćama, nerazumijevanjem u  novom prostoru i vremenu, na svakom koraku i u svakom trenutku. Da!

Tako mi je dolazak djece iz raznih zemalja posebno privukao pažnju, pa sam se odlučila da preuzmem obavezu o djeci koja su sama došla. Sama došla, malo mi to čudno zvučilo, ali eto neka bude tako.

Odjednom se situacija promijenila u našoj kući. Pojavila su se ni manje ni više nego još tri člana porodice, sa tri različita jezika.  Niko nikoga ne razumije. Super! Novi period u mom životu. Pružila mi se neobična prilika da upotrijebim svoje znanje i svoje dugogodišnje pedagoško iskustvo i da pristupim djeci koja su došla u novu sredinu i koje ne poznaju niti jezik sredine u koju su došli, niti ljude sa kojima su trenutno u porodici.

Ljepota! Osim mnogih nesporazuma, muzika na pretek.

Veselo, zar ne?