DRVO PRIJATELJSTVA

Građani sa prostora Jugoslavije u Švedskoj – juče, danas, sutra
Više od 50 godina dolaska, rada, obrazovanja, kulture i zajedništva
Prije više od pola stoljeća mnogi građani sa prostora tadašnje Jugoslavije krenuli su prema Švedskoj. Dolazili su s koferima, ponekom fotografijom, uspomenama na porodicu i rodni kraj, ali i s nadom da će svojim radom izgraditi sigurniju budućnost.
Radili su u fabrikama i drugim preduzećima, učili švedski jezik, podizali porodice, školovali djecu i stvarali novi život. Istovremeno su osnivali udruženja, njegovali maternji jezik, kulturu, književnost, muziku i tradiciju te postajali dio razvoja švedskog društva.
Danas, više od pedeset godina kasnije, iza prve generacije dolaze druga, treća, pa i četvrta generacija.
Ko će sačuvati njihovu priču?
Upravo iz tog pitanja nastaje ideja knjige:
„DRVO PRIJATELJSTVA“
Posebnu simboliku ovoj priči daje Drvo prijateljstva između Švedske i Jugoslavije, posađeno u Skövdeu, događaj kojem su prisustvovali predstavnici grada, naše zajednice i tadašnje Jugoslavije.
Drvo je nastavilo rasti.
Rasle su i naše porodice.
Rasla su naša djeca i unučad.
Nastajala su udruženja, škole, prijateljstva, kulturne i humanitarne aktivnosti.
Promijenile su se države, granice i generacije, ali su ostali ljudi i njihove životne priče.
Zato bi knjiga bila građena poput drveta:
KORIJENI – JUČE
Odakle smo došli, prvi dolasci u Švedsku, radnici, fabrike, stanovanje, učenje jezika i prva udruženja.
STABLO – DANAS
Porodica, rad, obrazovanje, nastava maternjeg jezika, kultura, žene, omladina, humanitarni rad, književnost, umjetnost i doprinos švedskom društvu.
KROŠNJA – SUTRA
Djeca i unučad, nove generacije, jezik, identitet, arhivi, biblioteke, muzeji i pitanje šta ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas.
Korijen pamti odakle smo došli.
Stablo govori šta smo izgradili.
Krošnja pokazuje šta ostavljamo budućnosti.
Ovo ne bi trebala biti knjiga samo o jednoj nacionalnosti, jednom gradu ili jednom udruženju.
To bi trebala biti knjiga ljudi sa prostora nekadašnje Jugoslavije koji su dio svog života utkali u Švedsku – sa svim njihovim različitim imenima, jezicima, kulturama, iskustvima i životnim putevima.
Zato želimo sačuvati i lična svjedočenja, stare fotografije, novinske članke, dokumente, priče o prvim radnim mjestima, školama, udruženjima i ljudima koji su obilježili jedno vrijeme.
Jer ono što danas ne zapišemo, sutra možda više nećemo imati koga pitati.


„DRVO PRIJATELJSTVA“ zato nije samo priča o prošlosti.
To je trag za budućnost.


Asima (Redžić) Pašalić
Filosofie Magister i Pedagogik

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *