NAŠA POSLA / tradicija
Sreća što dobijem malo inspiracije da nešto napišem, te započnem pisati i to nekako dovršim. Kratko jasno, naša posla. Uradimo mi uvijek ono što je najlakše.
Obavezu niko ne želi. Tačno je to da je lijepo vidjeti da se ima šta pročitati i da se nešto napisalo, ali svi smo mi različiti i svi želimo nešto drugo da pišemo i da o nečem drugom čitamo. Neko piše o poslu, neko o životu, neko o radu, neko o modi i putovanjima, a ja opet o svojim dragim problemčićima, pa valjda će se i oni nekad riješiti.
Pita me saradnica, kako ćemo za sastanak, šta ćemo pripremiti za hranu, kako ćemo podići nivo rada organizacije i saradnje sa ostalim organizacijama?
Dobro pitanje, ali nemam odgovora.
Svakako da je dobro da se planira i da se zna, ali kod nas ionako neće biti kako je planirano.
Eksperti smo mi u svemu. Snaći ćemo se mi. Održaće se sastanak, biće druženje, možda pokoja zapecka jednih drugima i na kraju će se završiti sa ručkom o kojem obavezno bude komentara da li je ukusna hrana, ko je pravio, koliko je sve koštalo, ko je imao najviše koristi i tako redom. Važno je da ćemo se sljedeći put opet sresti i nastaviti druženjem kao da se ništa nije zamijeralo.